Japan i riža

Riža nije glavna hrana samo Japancima, već i Kinezima, Vijetnamcima, Tajlanđanima, Indijcima. Ona prehranjuje većinu stanovništva na Zemlji. I kad nas u budućnosti bude 10 milijardi, i 12, i 13, riža će spasiti čovječanstvo od gladi. Osim zdjelice kuhanih bijelih zrnaca, riža može postati i štošta drugog.

Rižino brašno – može se koristiti kao zamjena za ono pšenično ili u kombinaciji s njim i drugim vrstama brašna. Najpoznatiji proizvod od rižinog brašna je tjestenina, koja se često koristi u kineskoj kuhinji (manje u onoj japanskoj). Japanci više vole tjesteninu od pšeničnog brašna s jajima (ramen), onu bez jaja (udon) te onu od heljde (sobu).
Rižino brašno se u Japanu koristi za pripremu mochija. Radi se o proizvodu od slatke riže, koja je puno ljepljivija i gušća od one obične. Mochi se priprema tako da se kuhana zrna gnječe u mužaru ili da se brašno slatke riže pomiješa s vodom. Od tako dobivenog ljepljivog tijesta pripremaju se uglavnom kolači, ali i slana jela.

Rižino brašno također se koristi za pripremu tempure, tj. lijevanog tijesta u koje se umaču račići, riba i povrće prije prženja. (Rižino brašno ne sadrži gluten te je namijenjeno osobama koje boluju od celijakije.)

Rižino mlijeko – kakvo poznaju u Japanu pod nazivom amazake neka je vrsta slatkastog napitka. Dobiva se od rafinirane riže uz pomoć gljivica koji.
Osim kao piće koristi se i kao zaslađivač u pripremi slatkiša. Rižino mlijeko kakvo poznajemo na Zapadu uglavnom se ne pije u Japanu.

Rižin ocat – mnogo je blaži od ostalih vrsta octeva te posjeduje blagu slatkastu notu. Radi se o proizvod od riže bez kojeg ne bi bilo sushija ili, drugim riječima, bez kojeg sushi ne bi bio sushi. Služi za začinjanje riže kojom se umata sirova riba. Osim toga, u japanskoj se kuhinji koristi i za salatu od plodova mora te za mariniranje ribe. Uz soja umak i šećer predstavlja umak za prženu ribu. Slično kao kod vinskog octa, rižin se dobiva od ostataka fermentacije riže za sake.

Rižino ulje – zbog svoje visoke točke dimljenja namijenjeno je prženju, ali zbog svog nježnog okusa koristi se i "na hladno"  za začinjanje salata i kuhane ribe. (Spada u "zdrave" vrste ulja te navodno "čisti" žile od kolesterola.)

– (o sake) najpoznatije je japansko alkoholno piće ili tzv. rižino vino. Iako je postupak njegovog dobivanja stotinama i tisućama kilometara različit od pripreme vina od grožđa, povijest njegove upotrebe i kulturni značaj stavljaju ga u istu kategoriju s kulturom vina na Zapadu. Sake' se dobiva fermentacijom riže s većim postotkom škroba od uobičajene, a manjim postotkom ulja i vlakana. Neizgovorljivog je naziva - Yamadanishiki. U postupku dobivanja sakea riža je najprije rafinirana, a nakon toga ostavljena na neko vrijeme u vodi. Slijedi njezino kuhanje na pari, pa dodavanje određene vrste plijesni (gljivica), koje potiču fermentaciju. Sake' se pije hladan ili vruć iz malih stožastih šalica.