Povijesne crtice

Razvojni put Istraživanja i razvoja od 1958. do danas.

  • 1958. osnovana je tehnološko-analitička grupa u pogonskom odjelu koja je bila usko vezana uz kontrolni laboratorij. Njen osnovni zadatak bio je praćenje proizvodnih i razvojnih inovacija. Voditeljica ove grupe bila je prof. Zlata Bartl.
  • 1962. osnovan je Sektor za Istraživanje i razvoj, koji se sastojao od tri cjeline: Odjel za proširenje asortimana, Odjel kapitalne izgradnje i Stručna biblioteka.
  • 1964. - 1965. počinje i dovršava se gradnja Istražnog centra.
  • 1966. Podravka dobiva jedan od najsuvremenijih industrijskih laboratorija u Jugoslaviji. Time je stvorena osnova za još brže stvaranje proizvodnih i drugih inovacija.
  • 1985. mikrobiološki laboratorij dobiva nagradu grada „7. studeni 1943.“ za ostvarene rezultate na području higijenske ispravnosti hrane i kontrole kvalitete u prehrambenoj industriji kao važno priznaje Podravki za sustav samokontrole.
  • 1998. Istraživanje i razvoj nalazi se u sektoru Tehnologija zajedno s Proizvodnjom, Nabavom i Logistikom.
  • 2008. otvoren novi Poluindutrijski laboratoraij za scale-up razvojnih prototipova, a više u dijelu tehnologija.
  • 2012. ponovno je formiran sektor Istraživanje i razvoj kao samostalna organizacijska jedinica.
  • 2012. unutar sektora Istraživanje i razvoj pokrenut projekt razvoja područja nutraceutike, koje od 2017. postaje dijelom Belupa.
  • 2014. usvojena Nutritivna strategija Podravke 2014. -2024.
  • 2014. započinje razvoj područja kulinarskog istraživanja unutar službe Nutricionizma i senzorike.
  • 2020. Podravkin inovativni proizvod jedinstvene mješavine mineralnih soli s 35% manje natrija, priznat je kao patent br. EP3349594, a komercijaliziran pod markom ''Salut''.
  • 2020. otvoren novi Laboratorij za kulinarska i senzorska istraživanja prof. Zlata Bartl.
  • 2020. prvi istraživačko- razvojni projekt sufinanciran iz fondova EU pod nazivom ''Razvoj inovativnih proizvoda od nusproizvoda tijekom prerade povrća''.

Izvor: Prilozi iz povijesti Podravke, Dragutin Feletar, 1980.; Podravkina arhiva