Voćni užici

Užitak bez grižnje savjesti

Što jesti kad nam je vruće

- Zanimljivost by coolinarika.com -

Svako ljeto ista priča! Znamo napamet sve savjete kako da pakleno godišnje doba pretvorimo u pobjedničku romansu. Dovoljno je jesti puno voća i povrća, mesa i ribe sa žara i, naravno, piti što više vode.

Što jesti kad nam je vruće

Pokušavajući nešto napisati na temu ljetne prehrane, ne bih htjela ponavljati stručnije i pametnije od sebe, već krenuti drukčijim putem. Voljela bih na tu temu poslušati one koji o vrućini znaju više od nas, kojima je uvijek ljeto, a temperatura se rijetko spušta ispod 25°C. Tuareg je narod koji živi u dijelovima Sahare. I s vrućinama se bore na, za nas, vrlo neobičan način. Dok se mi razgolićujemo i skidamo do granice dobrog ukusa, oni dane provode bez klimatizacijskog uređaja, pokriveni crnom odjećom i turbanima iz kojih izviruju tek oči. Dva ekstrema koji me podsjećaju na uobičajene rasprave da li je ljeti, tijekom najtoplijeg dijela dana, bolje zatvoriti prozore kako vruć zrak ne bi ulazio u prostorije ili, pak, otvoriti širom sve što se može otvoriti, kako bi zrak cirkulirao i stvorio se povjetarac, kojeg ovi prvi s omalovažavanjem nazivaju propuhom. Ista je stvar s hranom i pićem. Dok mi punimo hladnjake i zveckamo kockicama leda, Tuareg piju vrući čaj od metvice kako bi se osvježili. Na internetu sam pronašla recepte koji kažu da se lagani zeleni čaj najprije pomiješa sa sirupom od vode i šećera, pa prelije u čašu napunjenu svježim listićima metvice. I naravno, pije se vruć!

Narod Tuareg iz Sahare pije vrući čaj od metvice kako bi se osvježio.

U čemu je tajna? Da li griješimo kada vodu stavljamo u hladnjak? Naišla sam na podatke da vruća tekućina izaziva proširenje krvnih žila, koje na taj način lakše izbacuju toplinu putem kože. Dakle, odmah nakon što popijemo vrući čaj osjetimo dodatni val topline, ali čim se oznojimo, osjećamo se svježiji. Osim toga, hladna tekućina nije poželjna ni za želudac, u kojem je uvijek, bilo ljeti ili zimi, ista temperatura od 37°C.

Osim Tuarega, zanimalo me što o hrani u vrućim dijelovima godine kaže makrobiotika, ayurveda, kineska tradicionalna medicina. Vjerojatno nećemo moći slijediti sve njihove savjete, i samo iz razloga jer živimo u drukčijem klimatskom podneblju i koristimo drukčije namirnice, ali već nam dovoljno govori podatak da podjela na hranu koja hladi i onu koja grije nije izmišljotina modernih zapadnjačkih nutricionista, novinara i izdavača.

Prema načelima makrobiotike namirnice se dijele na Yin i Yang. Ove prve uglavnom rastu i sazrijevaju u proljeće i ljeto, vrlo su mirisne te imaju osvježavajući efekt na organizam. Yin žitarice su proso i ječam.

Tradicionalna kineska medicina namirnice dijeli prema 5 elemenata. Vrlo tople i tople namirnice griju tijelo i preporučuju se u hladnijim godišnjim dobima. Najbrojniju skupinu čine neutralne namirnice, većina žitarica, mahunarki, mesa i povrća. Hladne namirnice, koje nas mogu zaštititi od ljetnih vrućina su rajčice, krastavci i jogurt, a u one vrlo hladne (koje daju tekućinu i čiste krv) spadaju špinat, salata, cikla. Namirnice koje se savjetuju u ljetnoj prehrani su također čaj od žute krizanteme, chili kao prirodno sredstvo za dezinfekciju probavnih organa, metvica i đumbir. Ayurveda hranu koja grije i hladi povezuje s okusom koji ostavlja u ustima i želucu. Tako su osvježavajuće namirnice one koje ne razvijaju želučanu kiselinu, točnije namirnice koje imaju gorak ili slatki okus.

Ako nam se usporedba s tako dalekim kulturama i učenjima čini nemogućom, umjesto stručnjaka možemo jednostavno poslušati sebe. Dakle, čim malo zagrije, moj najinstinktivniji poriv je zaobilaziti kuhinju u širokom luku, a vrijeme provoditi na balkonu ili kupaonici. Prema ayurvedi osvježavajuće namirnice su one koje ne razvijaju želučanu kiselinu, točnije namirnice koje imaju gorak ili slatki okus. Ako je ikako moguće, ne paliti pećnicu, ni štednjak. Podmuklo preferirati ulogu gosta, a ne domaćina. Drugo, slušati svoje želje i naravno, udovoljavati im. One će me u većini slučajeva odvesti do velike kriške lubenice ili dinje, hladne kave i jogurta, salate od krastavaca, rajčica i paprika, a neće mi biti mrsko ni zagristi u breskvu ili šljivu. U večenjim, hladnijim satima, kad sam ozbiljnije gladna, mirisat će mi roštilj ili brza tjestenina. Griješit ću sa sladoledom. Ili pivom. Ako bolje razmislim, moje instinktivno hranjenje ne razlikuje puno od onoga što nam savjetuju nutricionisti?!

Ako mi hrana i piće ne budu dovoljni, a vrućina počne preuzimati prednost i oduzimati snagu, pomoći ću se sjećanjima ili, ako više volite, autogenim treningom. Ima jedna slika iz djetinjstva koja me hladi (i grije istovremeno).

"Djevojčica u kupaćim gaćicama čuči na plaži i jede veliku krišku lubenice. Zagnjurila je glavu u crveni polumjesec sa zelenim rubovima. On na njenom licu izgleda poput divovskog osmjeha. Zatvorenih očiju, dok joj sunce suši mokre pramenove, zubima grize mokru unutrašnjost od lijeve prema desnoj strani, pa obrnuto, od desne prema lijevoj. Po trepavicama joj se sjaje sedefasti tragovi morskih kapljica, a od uha do uha crveni trag lubenice. Sok joj se cijedi po bradi i ramenima i trbuhu. Pljucka crne koštice, koje ostaju zalijepljene po koži i izgledaju kao veliki madeži na njenim malim stopalima smežuranim od morske vode."

Egzotične kuhinje

Kuhaj globalno, jedi lokalno!