Kirgistan

Podravkini proizvodi prisutni su na ovom području više od 30 godina. Kirgistanske potrošače posebno su osvojile Podravka juhe te proizvodi iz kategorije univerzalnih i specijalnih dodataka jelima.

Geografski položaj

Kirgistan je država u srednjoj Aziji bez izlaza na more. Graniči s Kazahstanom, Kinom, Tadžikistanom i Uzbekistanom. Reljef je brdovit (najveći dio je unutar planinskog lanca Tian Shan). Preko 80% površine je iznad 1.500 m nadmorske visine. Kirgistan obuhvaća rubove Ferganske doline (dolina je u Uzbekistanu,  a rubovi su u Kirgistanu te je zbog toga neobičan oblik granice Kirgistana i Uzbekistana). U Kirgistanu su rubni dijelovi gorja Pamir i Altaj. Najveće rijeke su Chui, Naryn i Talas. Rijeka Naryn se ulijeva u rijeku Sirdarju koja je u porječju Aralskog jezera. Na sjeveru je veliko slano jezero Issyk-Kul (drugo najveće planinsko jezero na svijetu nakon jezera Titicaca).

Klima je kontinentalna s malo padalina te se javlja stepa. Malo je padalina zbog velike udaljenosti srednje Azije od mora, te vjetrovi ne mogu donijeti padaline. Viši planinski dijelovi imaju hladniju klimu i više padalina.

Oko 70% stanovništva čine Kirgizi čiji jezik, vrlo srodan kazaškom, pripada turkijskoj skupini. Glavna vjera je islam, a 20% stanovništva se izjašnjava pravoslavcima. Kirgistan ima 5,2 milijuna stanovnika. Većina je mlađih dobnih skupina i prirodni prirast je visok. 2/3 stanovništva živi na selu.

Kirgiška kuhinja

Kirgiška i kazaška kuhinja su toliko bliske u svim segmentima da bi bilo pogrešno promatrati ih kao dvije različite gastronomije. Posljedica je to sličnosti u agrarnom razvoju dvaju naroda kroz povijest, kao i izloženosti sličnim utjecajima - geografski i klimatski.

Kirgizi prednost daju zelenom čaju, a pripremaju ga s mlijekom, soli, paprom i brašnom preprženim na maslacu. Omjer vode i mlijeka je 1:2.

Da ipak postoje razlike očito je kroz imena nekih jela, kao i prema zastupljenosti nekih namirnica u kirgiškoj kuhinji. Tek s boljim razvojem hortikulture i poljoprivrede Kirgistan je povećao potrošnju povrća i voća. Izuzev južnog Kirgistana, voće i povrće ipak nije često prisutno u važnim nacionalnim jelima. Južni Kirgistan je zbog klimatskih prednosti ranije usvojio povrće kao dio prehrane, pa se primjerice bundeva često koriti u pripremi jela - u krušnim tijestima i kao žitarica.

U cjelini gledano, kirgiška kuhinja jače se oslanja na sezonske namirnice nego kazaška: ljeti prevladavaju mliječno-povrtna jela, a zimi meso i žitarice. Žitarice - žito, pšenica i ječam - su prevladavajuća namirnica za Kirgize. Mješavina prosa i ječma često su osnova za razne vrste pahuljica, koje se koriste u kiselim juhama, jušnim temeljcima, jogurtima i drugim sličnim jelima (juha od ječma - zharma ili mljevenog prosa - kezhe).

Mesna su jela vrlo slična kazaškim mesnim jelima. Meso se priprema kuhanjem ili pečenjem. Konjetina je iznimno cijenjena, iako se češće priprema ovčetina. Jelo od kuhane ovčetine i tijesta, beshbarmak (jelo pet prstiju) poslužuje se u Kirgistanu i Kazahstanu, a razlike su u prilozima beshbarmaku.

Tehnologija pripreme i prerade mliječnih proizvoda ista je u Kirgiza i Kazaka. Uočljivija je razlika između dva naroda, u gastronomskom smislu, vezana na kulturu pijenja čaja. Kirgizi prednost daju zelenom čaju, a pripremaju ga s mlijekom, soli, paprom i brašnom preprženim na maslacu. Omjer vode i mlijeka je 1:2.

Kemech, kolačići veličine kovanice, pečeni u pepelu pa namočeni u mlijeku začinjenim uljem i suzmom (liči na svježi sir) među rijetkim je jelima koja su specifična za Kirgistan.