Estonija

Podravkini proizvodi prisutni su na ovom području više od 30 godina. Estonske potrošače posebno su osvojile Podravka juhe te proizvodi iz kategorije univerzalnih i specijalnih dodataka jelima.

Kuhinja Estonije

Tradicionalna kuhinja Estonije temelji se na mesu i krumpiru, a u jezerskim i priobalnim područjima i na ribi. Vremenom su vanjski utjecaji i migracije te susjedne zemlje dodatno utjecali na kulinarstvo kakvo poznajemo danas. Tipični predstavnici estonske kuhinje danas su: raženi kruh, svinjetina, krumpiri i mliječni proizvodi.

Tako se tijekom proljeća i ljeta Estonci pretežito hrane svježim namirnicama - bobičastim voćem, biljem, povrćem - uglavnom svime što se može pronaći u vrtovima i na poljima. Meso se, uz planirani uzgoj, dobavlja lovom i ribolovom koji su se zadržali kao omiljeni hobiji. Uobičajeno je tijekom ljeta organizirati roštiljske zabave.

U hladnijem dijelu godine raskoš na stolovima dolazi iz smočnice: džemovi, pekmezi te ukiseljeno i konzervirano voće, gljive i povrće. Običaj spremanja zimnice zadržao se pretežito na selu i u ruralnim krajevima gdje je i dalje važno poštivanje tradicija.

Dio tradicionalnih estonskih jela danas se jede uz važne blagdane, pa su tako primjerice krvavice (verivorst), tlačenica (sült) i kiselo zelje (hapukapsas) koji se serviraju uz zapečene krumpire u današnje vrijeme dio božićnog blagdanskog stola. Od slatkiša za Božić se serviraju jabuke, mandarine, naranče i kolači od đumbira.

Do prvih značajnijih promjena u kulinarstvu Estonije dolazi u 19. stoljeću istodobno s urbanizacijom zemlje. U razdoblju između dva svjetska rata (20. stoljeće), u gradovima Talinu, Tartu i Parnu razvila se jaka restoranska scena u kojoj su se na meniju nalazili kako lokalna jela tako i cijeli niz specijaliteta raznih europskih kuhinja. Utjecaji su bili ne samo u načinima pripreme nego i po uvođenju niza novih namirnica, a posebno začina.

Estonija je povijesno gledano bila izložena raznim osvajačima svog teritorija i svaki od njih je ostavio traga i u kulinarstvu.

Razdoblje od 1940-ih do početka 1990-ih godina u estonskom je kulinarstvu vrijeme zastoja i pada zbog stalnih nestašica kvalitetnih namirnica. No i u tom razdoblju utjecaj useljenika i novi načini pripreme hrane šire obzore estonske kuhinje.

Uspostavom estonske države obnavlja se i kulinarska i restoranska scena. Dio je jela iz zlatnih vremena s početka 20. stoljeća pao u zaborav, ali je dio kulinarske povijesti nastavio živjeti kroz nove reinterpretacije i kombinacije. Za novi gastro preporod Estonije zaslužan je niz kuhara (chefova) koji su doveli nove metode i međunarodnu kuhinju u Estoniju te predstavili tradiciju i estonske recepte svijetu: Imre Kose, Imre Sooäär, Dimitri Demjanov i Kadri Kroon. Za današnju estonsku gastro scenu možemo reći da je u stalnoj promjeni: tradicionalna se jela i način pripreme cijeni, ali se stalno unapređuje i prilagođava visokim svjetskim standardima.