Čokolino višebojac - Slatina
Održan dugo čekani Čokolino višebojac u OŠ Josipa Kozarca u Slatini.
Navijačka
groznica koja se može mjeriti jedino s nogometnim vatrenim ludilom tresla je
Slatinu danima prije održavanja Čokolino višebojca. Uz pomoć mama i baka,
nastavnica i prijatelja pripremali su se transparenti i drugi navijački
rekviziti, isprobavalo iscrtavanje crveno-bijelih kockica na licu, izrađivali
crteži, fotografije i tekstovi za oglasnu ploču, smišljale poruke podrške
natjecateljima iz razreda. Odabrani sportaši pak su marljivo uvježbavali
pucanje na gol, izvođenje slobodnih bacanja, skakali u vrećama, potezali konop.
Sve je moralo biti posve spremno za događaj godine u OŠ Josipa Kozarca- dugo
čekani Čokolino višebojac. Čak je i izmišljena nova riječ koja označava igru,
druženje, natjecanje i zabavu- ajmo se čokolinat' rekli su mali Slatinčani. I
kada su voditelji Roberto Anić i Zlatko Škrinjar dali znak za početak, sportska
dvorana se pretvorila u grotlo. Goran Perkovac, pripadnik zlatne rukometne reprezentacije,
koji je doputovao iz Švicarske u kojoj radi kao trener samo zbog ovog događanja
nije krio iznenađenje i oduševljenje.
"Kada mi je Zvone predstavio projekt kojeg je osmislio, poželio sam da se održi i u osnovnoj školi koju sam ja pohađao. Međutim nisam ni mogao zamisliti da je to ovako dobro, da klinici toliko uživaju u natjecanju i navijanju. Cijeli život ću baš kao i oni pamtiti ovaj dan" - rekao je Perkovac koji je od prve minute sudjelovao u dječjoj igri, a zatim strpljivo odgovarao na brojna pitanja malih novinara na press konferenciji.
A najljepše trenutke doživjeli su Gabrijela Povrženić i Matija Bubaš, oboje učenici osmih razreda koji su visoko uzdignutih ruku oko kojih su lepršali svjetlucavi konfeti proslavili pobjedu. Njihovu sreću uvećala je i činjenica da su im pehare uručili predstavnici njihovih omiljenih sportova- legendarni kapetani rukometne i nogometne reprezentacije Hrvatske Goran Perkovac i Zvonimir Boban. Gabrijela i Matija već sada ostvaruju svoj sportski san i znaju kako bi posložili svijet po svom, baš kao i njihov prijatelj iz škole David Turk koji je u svom sastavku poželio da ljubav i prijateljstvo budu zakon.
