Njemačka

Podravkini proizvodi prisutni su na tržištu Njemačke više od trideset godina. Poduzeće Podravka Int. Deutschland GmbH osnovano je 1992. godine.

Najpoznatiji Podravkini proizvodi na njemačkom tržištu su Vegeta dodaci jelima, Fant proizvodi, Podravka juhe, Ajvar, mesne konzerve, dječja hrana te slatki namazi. 

Iako se našim vjernim potrošačima u Njemačkoj nudi više od 40 različitih Podravkinih proizvoda, i dalje se teži širenju asortimana proizvoda na tom području.

Geografski položaj

Savezna Republika Njemačka glavna je industrijska zemlja središnje Europe. Po veličini je sedma zemlja Europe, površine 357 000 km2 i s oko 82 milijuna stanovnika. Njemačka se sastoji od 16 saveznih država.

Krajolik joj varira od sjevernih niskih ravnih obala uz Sjeverno i Baltičko more, preko središnjeg dijela sa slikovitim brežuljcima i dolinama rijeka, do visokih šumovitih planina i snijegom pokrivenih Alpa na jugu.

Povijesni utjecaj

Koje će jelo postati specijalitet određene regije, ovisi o različitim čimbenicima, kao npr. plodnost zemlje ili stupnju prosperiteta. Prepoznatljivi su i utjecaji kuhinja susjednih zemalja: češka i austrijska kuhinja imale su utjecaj na bavarsku kuhinju, dok je na sjeveru Njemačke prepoznatljiv utjecaj Skandinavije i Velike Britanije.

Sastojci koji se koriste uglavnom su isti  u svim njemačkim saveznim državama. Različitost leži u detaljima. Na taj način svaka savezna država ima svoju povijesnu, kulturnu i kulinarsku osobnost.

Thüringen

Postoji dobar razlog zašto Thüringen nije poznat samo kao zemlja kuhanih okruglica, kolača i sotiranih kobasica nego kao zeleno srce Njemačke. U Thüringenskom bazenu, na zemlji bogatoj vapnencom uzgajaju se pšenica, repa i šećerna repica, dok se visokocijenjeni ječam za proizvodnju piva uzgaja u podnožju planina. Povrće se uzgaja oko regionalnog centra Erfurta, jednako tako kao i na zapadnom rubu Thüringenskog bazena. U istočnom Thüringenu rastu cvjetača, kupus, bob, luk i krastavci.

Mnoge povijesne ličnosti boravile su ovdje i ostavile pečat u razvoju ove savezne države. Tako je  Martin Luther preveo Novi zavjet na planini Wartburg u blizini Eisenacha. Hegel, Fichte i Schelling osnovali su Univerzitet u Jeni. Bach je komponirao svoju glazbu u Weimaru. U 18. st., u vrijeme Goethea i Schillera, grad Weimar postaje središte njemačkog klasicizma. Weimar je također imao veliki utjecaj u kulinarskom smislu. Govori se da su Napoleonove trupe sa sobom ponijele recept za weimarsku pitu od luka, koja se kasnije pretvorila u danas nadaleko poznatu Quiche Lorraine.

Sachsen (Saska)

Leipzig, stari grad sajmova, univerziteta i izdavaštva, ekonomsko je središte Saske, ali grad koji je postao simbolom Saske njezin je glavni grad, Dresden. Dresden je bio gotovo  u potpunosti uništen bombardiranjem tijekom II. svjetskog rata,. Postepeno su obnovljene odnosno u potpunosti u baroknom stilu restaurirane povijesne građevine poput Zwinger, Semperoper i Frauenkirch. Već početkom 18. st. August Silni pretvorio je grad Dresden u europski umjetnički i kulturni centar.

Običaji i kuhinja obilježeni su tradicijom lužičkih Srba, dok  je u planinama Zittlauer niže Šlezije utjecaj češke kuhinje neupitan. Što se hrane tiče, Saska je sinonim za Dresden Stollen (vrsta kolača), Leipziger Allerlei (miješano povrće), kavu i obilje slatkih kolača i tijesta. 

Sachsen-Anhalt

Mlada savezna država ima bogato povijesno naslijeđe. Kraljevi, umjetnici i mislioci oblikovali su cijelu naciju. Godine  919. saksonski vladar Heinrich okrunjen je za kralja Njemačke u Quedlingburgu. Kasnije u 10. st. Magdeburg je pod vladavinom Otta I. izrastao medu najveće kršćanske centre na svijetu, dok je veliki teološki reformator Martin Luther šokirao cijeli kršćanski svijet sa svojih 95 teza koje je prikvačio na vrata Wittenberške crkve. Sachsen-Anhalt bila je također domaćin većem broju pisaca i glazbenika poznatih izvan granica Njemačke, kao što su Goethe, Heine, Fontane, Telemann, Bach, Händel i Schütz.

Ljudi Sachsen-Anhalta ponosni su na plodove svoje zemlje: šećer i žitarice s plodnih površina oko Magdeburger Börde, luk iz Calbe, šparoga i mlijeka iz Altmarka, marelica, vina i pjenušca iz područja Saale-Unstrut ili pak sireva iz planina Harza. Kako bi regionalna hrana ponovno dobila na vrijednosti, kreativni šefovi kuhinja daju sve od sebe vraćanjem starim receptima kao bazi za pripremu hranjivih i zdravih jela.

Berlin

Sa svojim veličanstvenim avenijama, povijesnim zgradama i velikim parkovima, Berlin nije samo predivan grad, već s pravom i glavni grad Njemačke. Ono što posjetitelji zamjećuju kod stanovnika Berlina mali su obroci između jela jer, kao što je lijepo rekao Kurt Tucholsky, Berlinci nemaju vremena. Berlinska hrana jednostavna je i zdrava: vidljivi su utjecaji različitih kuhinja koje su godinama donosile različite imigrantske skupine. Berlin je bio utočište žrtvama religijskog protjerivanja kroz stoljeća. Njihove salate, razna jela od povrća, kobasice i recepti za fricasee obogatili su gradsku kuhinju.

Kada je osnovano Njemačko Carstvo 1871. g. tadašnji je pruski glavni grad postao glavni grad cijele Njemačke. Brzina kojom se u gradu razvijala industrija privlačila je ljude željne posla iz različitih dijelova zemlje. Kulturni život grada procvjetao je tijekom 1920-ih godina. Berlin se razvio u Meku avangarde i postao legendarno mjesto susreta umjetnika i intelektualaca. Ovo razdoblje završilo je II. svjetskim ratom, a 1961. g. Berlinskim je zidom hermetički zatvoren istočni prema zapadnom dijelu grada. Rušenjem Berlinskog zida 1989. g.i ujedinjenjem Zapadne i Istočne Njemačke okreće se nova stranica povijesti.

Brandenburg

Mnogobrojne šume borova, velika jezera, ceste obrubljene drvećem i sela s kućama od opeka dominantan su pejzaž ove ravne, poprilično rijetko naseljene savezne države. Prema službenim statistikama, na 1 km² živi  83 stanovnka, a Potsdam, brandenburški glavni grad, ima samo 137 000 stanovnika. Brandenburg je bio središte Pruske. Potsdam je bio njezin najvažniji vojni grad, kojem je kulturološko obilježje dao Friedrich II. izgradnjom Sanssouci palače. 

Granice Brandenburga stalno su se mijenjale kroz povijest. Tako je 1815 g. Altmark pripao Sachsenu, a nakon Drugog svjetskog rata veći dio Brandenburga istočno od rijeka Odre i Nise pripao je Poljskoj. Usprkos tomu Brandenburžani su očuvali svoj identitet. Ni pod koju cijenu nisu se željeli pripojiti Berlinu 1996. g.

Bez obzira na to kuhinje Brandenburga i Berlina imaju mnogo toga zajedničkog. Okolne regije snadbijevaju Berlin ribom, divljači, voćem i povrćem. „Quark“ (svježi kravlji sir) s lanenim uljem i krumpirom jedan je od autohtonih specijaliteta područja, dok su repa iz Teltowa, kiseli krastavci iz Spreewalda i šparoge iz Beelitza poznati daleko izvan svojih granica.

Mecklenburg-Vorpommern

Čak i danas, mnoga desetljeća i dva politička sustava kasnije, pejzaž pokrajine Mecklenburg-Vorpommern izražava osjećaj prirodnog mira i spokojstva. Njegova jezera i rijeke, baltička obala, morske uvale i lagune slatke vode poznate kao Haff upravo na granici s Poljskom čine 10% čitavog teritorija provincije. Plodnu zemlju obrađuje preko 4 000 farmera. Žito, krumpir, korjenasto povrće i stočna hrana uzgajaju se na 1,5 milijuna hektara obradive zemlje. Mecklenburg, s tisuću godina starom poviješću iza sebe, postao je velika grofovija 1815. g. Vorpommern je bila pruska teritorija prije nego se pripojila Njemačkoj.

Stoljećima, ta dva krajolika bila su poznata po svojim kontrastima.

Baltička obala s otocima Rügen i Hiddensee privlačila je pjesnike i slikare; građani Wismara, Rostocka, Stralsunda, Greifswalda, Demmina i Anklama razvili su trgovinu sa Skandinavijom. Dugo su dijelovi regije bili u posjedu Švedske zbog čega je vidljiv švedski utjecaj a  njihovu kuhinju. Jedno od obilježja te praktične i hranjive kuhinje su njeni slatko-kiseli okusi.

Schleswig–Holstein

1946. gašenjem Pruske države i njezinih pokrajina nastala je savezna država između dva mora Schleswig-Holstein. Do tada, vremena su bila zbrkana, karakterizirana ratovima, podjelama i stranom dominacijom. Dugi period vladali su Danci, koje su kasnije naslijedili Prusi, pa čak i Austrija i grad Hamburg. Mnogi gradovi, kao npr. Lübeck i Flensburg, profitirali su tim političkim obračunima, dok je država ostala siromašna, a poljoprivreda i ribolov osiguravali su jedinu osnovu za preživljavanje.

To je, naravno, ostavilo traga i na kuhinju. Namirnice koje su bile poslužene za stolom bile su većinom lokalnog karaktera, i to velikim količinama – gulaš, šunka, okruglice i sve vrste riba. U davna vremena ljudi su trebali veliku količinu energije zbog oštre klime i teškog rada na otvorenom. Iako je kuhinja i danas povezana sa zemljom, jednako tako kao i drugdje, masnoća je reducirana, a jela su postala laganija.

Hamburg

Unatoč tome što je luka, Hamburg ne leži direktno na moru, već na rijeci Elbi koja teče još 100 km prije nego se ulije u more. Grad s oko 1,8 milijuna stanovnika važan je povijesni trgovački grad u Njemačkoj. U svom središtu ima jezero Alstersee, te rijeku Alster (pritoku Elbe) s više plovnih kanala od Venecije. Povijesno, Hamburg je kao veza između Baltika i Sjevernog mora bio od velikog značenja za komunikaciju sa svijetom. Njegovi trgovci razvili su kontakte s Londonom, vodećim centrom svjetske trgovine, do takvih mjera da je Hamburg više nego bilo koji njemački grad bio u mogućnosti dijeliti svjetske izvore hrane u ranim danima kolonijalizma. Jedrenjaci East India Company donosili su začine, čaj, kavu i duhan, ali i informacije o dalekim zemljama i recepte.

Hamburžani uživaju u okusima, pa kada su u pitanju hrana i piće, novac nije upitan. 

Bremen

Građani Bremena rado dobro i puno jedu, što  je jedna vrsta paradoksa, jer su stanovnici Bremena poznati po svojoj štedljivosti. Ali činjenica jest: stolovi su bogato posluženi, bez obzira radi li se o vrlo svečanoj prigodi, obiteljskoj proslavi ili običnom dnevnom  obroku.

Bremen je grad moreplovaca i trgovaca, duge povijesti i vrlo otvoren prema svijetu. Od 787. – 1648. g. je središte biskupije. 1947. g. dva grada Bremen i Bremerhaven ujedinjeni su u jednu saveznu državu.

Bremensku je kuhinju obilježio položaj Bremena kao lučkog rada na obali Sjevernog mora. Kroz trgovinu i kontakte sa zemljama širom svijeta, građanska je kuhinja došla u dodir sa začinima, egzotičnim receptima te španjolskim i francuskim vinima. Blizina mora razvila je ljubav prema ribi, čija je ponuda oduvijek bila raznolika.

U suprotnosti s obiljem na stolu, bremenski su kancelari i trgovci bili škrtice prema umjetnosti. To je bilo mjesto gdje su bačve s uljem bile cjenjenije od ulja na platnu.

Unatoč tome, u njihovoj lokalnoj maniri, građani Bremena imaju ugodnu gostoljubivost u središtu bogato postavljenog stola. Oni još uvijek slave dobro sklopljen posao s bocom ili dvije vina ali nikad u izobilju – Bog zabranjuje – nego u tihom zadovoljstvu... u bremenskom stilu.

Niedersachsen (Donja Saska)

Raznolikost pejzaža Donje Saske jedna je od njezinih snaga: jezerski kamen bačen s prekrasnog brda Weserberglanda leži u tamnim šumama Harza. Lüneburška livada prijatna je za ljubitelje prirode čak i kada nije zaodjevena cvijećem kasnog ljeta. Konačno, postoji i jednostavan šarm Sjevernog mora i njegovih otoka. Divne su i kuće građene od drvenog okvira ispunjenog opekom, ne samo one u gradu piva Einbecku i Celleu; mnoga sela još uvijek su dražesna s pitoresknim slamnatim krovovima; crkve i kuće koje su izgradili bogati građani najčešće su umjetnički rad s tamnocrvenim opekama.

Tradicionalni su regionalni specijaliteti između rijeka Ems i Elbe jednostavni i obilni: kelj s „Pinkel“ kobasicom, Harzer sir i kobasice iz Brunswich regije. Ovakvi specijaliteti, sa svojom regionalnom autentičnošću, odgovaraju karakteru ljudi koji tu žive. Pridošlice u regiju gdje se još uvijek govori donjonjemačkim narječjem i gdje su stanovnici šturi na riječima, često se žale na lokalnu tvrdoglavost. Ipak moraju priznati  da je jednom stečeno povjerenje stanovnika trajno i ide puno dalje od zajedničkog pijenja rakije u kojoj se uživa po cijeloj Donjoj Saskoj.

Nordrhein-Westfalen

Nordrhein-Westfalen je savezna država nastala odlukom okupacijskih snaga, ali usprkos tome postoje bliske povijesne veze između tih dviju regija. Pejzaži su isti, premda Westfalija ima više planinske vrhove. Na jugu Westfalije leži Sauerland. Mali gradovi s vlastitim karakterom posloženi su duž rijeke Weser s puno prekrasnih dvoraca. Veliki pak gradovi zadivljuju svojom arhitekturom, kao npr. svjetski poznata Katedrala u Kölnu ili crkva sa samostanom u Aachenu.

Kuhinje tih dviju regija poprilično su različite, bez obzira na njihovu geografsku sličnost. Stanovnici Nordrheina općenito omalovažavaju stanovnike Westfalije zbog obilja njihovih gozbi, dok stanovnici Westfalije kritiziraju stanovnike Nordrheina zbog naglaska na slatko-kiselim kombinacijama. Možda je zrnce istine u njihovim predrasudama. Rajnsko vrhunsko pivo popularno je kao dokaz jednostavnog životnog stila. Seljaci Westfalije naglašavaju da je njihova kuhinja prirodna zbog uzgoja stoke i žita.

Hessen

Ljudi sjevernog Hessena povijesno su naviknuti na slabo plodnu zemlju i siromaštvo i imaju malo toga zajedničkog s ljudima južnog Hessena, koji su razmaženi suncem i bogatom dolinom uz Rajnu i ova se razlika, naravno, očituje i na kuhinje ovih regija. Dok se sjevernjaci trude načiniti najbolje od krumpira, južnjaci slijede trendove koje donose trgovci koji prolaze kroz tu regiju. Zato ne treba biti iznenađen da su dva specijaliteta koje je Hessen čvrsto stavio na kulinarsku kartu, zeleni umak i frankfurtske kobasice. Velik je utjecaj Frankfurta kao bogate metropole i grada Wiesbadena, grada rimskih toplica koji se, postavši glavnim gradom Hessena, konstantno širi prema jugu. Ljudi sa sjevera šutljivi su; stereotip "brbljavog stanovnika Hessena" odnosi se na jug Hessena. Bogat šumama, Hessen na zapadu omeđuju plodni vinogradi, a na istoku fascinantne vrištine. To je država koja nudi gozbu kako za oči tako i za nepce.

Rheinland-Pfalz

Dvjesto godina dobrog života odrazilo se – metaforički gledano – u vinskim čašama i posudama za kuhanje srednje Rajne i njezinih pritoka. Regija je bila pod invazijom mnogih ratnih hordi od vremena Cezara naovamo, i gotovo su sve okupacijske snage ostavile traga svojih zemalja iza sebe, uključujući mnoge specijalitete. Najznačajnije je od svega da su Rimljani uveli uzgoj vinove loze na obalama Mosela. U srednjem vijeku nastaju drugi gradovi i gradići, kao Speyer, Worms i Kaiserslautern, postavši povijesno važne točke, dok je dolina Rheinlanda između Bingena i Koblenza, sa svojim dvorcima i crkvama, dostigla glavni kulturni status.

U 19. st. javila se glad i živjelo se  na kruhu i krumpiru, pa tako i mnogi recepti s krumpirom dolaze iz tog razdoblja. Istovremeno, pokrajina Rheinland postala je ljetovalište engleskim i pruskim turistima, koje je privukla romantična tradicija Rajne. Unatoč tome, u 20. st. svim geografskim državnim regijama - Westerwald, Eifel, Hunsrück, Rhinhessen i Palatinate - povijesne veze i zajednički narodni običaji su se ujedinili kako bi zajednički kreirali kulturni i kulinarski identitet.

Saarland

Nizanje obrađenih polja i industrijskih postrojenja karakterizira brdovit pejzaž Saarlanda na granici s Francuskom, gdje su ugljenokopi i metalurgija imali veliku važnost tijekom 19. st. Bilo da su živjeli u rudarskom okruženju ili u poljoprivrednim naseljima, radnici su uzgajali vlastito voće i povrće. Krumpir je bio glavni sastojak na dnevnom jelovniku i još uvijek je ključna potrepština današnje kuhinje Saarlanda.

Prirodne ljepote, npr. Saar Oxbow blizu Mettlacha, i velik broj industrijskih spomenika čine kulturno naslijeđe kao i crkve, dvorci i palače. Jedan od njih je Alte Völklinger Hütte, stara ljevaonica koju je 1994. g. UNESCO proglasio dijelom svjetske kulturne baštine i posjećena je jednako kao i kasnobarokna crkva u glavnom gradu Saarbrüchenu. Saarland je najmlađa od saveznih država, osnovana je 1959. godine, a regionalni odnos sa susjednom Francuskom također karakterizira i kuhinju, koja je stekla lakoću i svježinu francuske kuhinje. Primjer je Saarlandski proizvod nastao prema francuskoj recepturi a koji je postao poznat daleko izvan svojih regionalnih granica: lyonerska kobasica.

Baden-Würtemberg

"Tamo ima slatke hrane i mnoštvo dobrih stvari", napisao je Goethe u svom djelu Reineke Fuchs. "Mnoštvo dobrih stvari" uistinu obilježava ovu regiju koju omeđuju rijeke Rajna, Neckar, Dunav i Lech. One su obilježje i Würtemberga i Badena, kao i hrane koju proizvode: voća i povrća iz područja oko jezera Constance, stoke s bogatih livada regije Hohenlohe, kupusa s polja u blizini Stuttgarta, sočnih šparoga iz Schwertzingena na sjeveru Badena, te šunke i rakije od trešanja iz Schwarzwalda.

Regionalnu kuhinju odlikuje, prije svega u Badenu, profinjenost koja je vjerojatno plod utjecaja francuskih susjeda.

Stoljećima je povijest Baden-Würtemberga bila problematična i bolna. Samo mali sloj stanovništva profitirao je od bogatstva zemlje koju je osiguralo Kraljevstvo Würtemberga i Vojvoda od Badena. Siromašni nisu mogli živjeti od ljepote pejzaža u idiličnoj dolini Neckara ili zemlji Markgräflera koju je Johann Peter Hebbel nazvao "malim vrtom raja". Usprkos tome stanovnici Badena su ljudi koji su sposobni raditi teško te usprkos tome uživati u životu. Kao rezultat toga, zajedno su izgradili ono što nitko nije mogao predvidjeti: njemački model savezne države, koja nije među prvima medu državama samo u terminima industrijskog izvoza, nego i u najvećem broju restorana označenih zvjezdicama.

Bayern (Bavarska)

Poznata gostionica "Hofbräuhaus", minhenski Oktoberfest, Lederhosen, vrčevi za pivo veličine 1 litre, romantični dvorci iz bajke, barokni sjaj u pozadini impozantnih Alpi - stereotip je koji opisuje Bavarskom i koji je postao sinonim za cijelu Njemačku. U Americi se misli da svi Nijemci nose „Lederhose“.

Stanovnici Bavarske ostavljaju dojam opuštenosti i u tome ima i istine: uživanje u lagodnom životu, duboko ukorijenjen osjećaj tradicije i jednostavnost karakteristike su Bavaraca.

Najveća država u Saveznoj Republici Njemačkoj obuhvaća nižu i gornju Bavarsku, gornji, srednji i donji Franken i Schwaben. "München je sjajno svjetlo", pisao je Thomas Mann, ali on nije jedina zvijezda bavarskog nebeskog svoda. Passau, Augsburg, Regensburg, Nürnberg, Würzburg i Wagnerov grad Bayreuth samo su neki od povijesnih i kulturnih središta Bavarske.

Bavarska kuhinja i svjetski poznato pivo raznoliki su kao i njezin pejzaži. Najpoznatiji su specijaliteti: pečena svinjetina, grubo rezana mesna štruca poznata kao Leberkäse (doslovno "jetreni sir") te Weisswurst, "bijela kobasica" koja se radi od teletine.

Zanimljivosti

• Iz preko 1 200 pivovara koje se protežu diljem Njemačke (od Sjevernog mora do Alpi) toči se 5 000 različitih vrsta piva.
• Raznolikost ne nalazimo samo u njemačkom pivu nego i u prehrambenim navikama. Od svježe ribe s tradicionalnih hamburških ribarnica do krumpira – plodova (jabuka) zemlje – koji se poslužuje još od 18. stoljeća kao slani kuhani krumpir, u varivu ili kao krumpirova pogača.
• Za doručak se nudi više od 300 vrsta zdravog kruha – naime, njemački su se pekari već od davnine proslavili svojim malim i finim pecivima.
• Između obroka rado se posegne za prirodnom mineralnom vodom, koja se crpi iz 550 izvora.
• No prije no što kapljica vina orosi nepce, pogled privlači ukusno i estetski servirana trpeza. Naime, harmonično odabrani servis za jelo i piće te pribor neizostavni su dio ponude hrane i pića u Njemačkoj. Njemačka je ponosna na svoje proizvođače porculana, stakla, kovačnice… čija su majstorska djela krasila trpeze kraljevskih i carskih kuća.