Uskršnji kruh i pecivo

Pred nama je Uskrs, najstariji blagdan kršćanstva kojeg Crkva slavi od početka 2. stoljeća. Slavljenje Isusovog uskrsnuća i iznova probuđene nade u spasenje i pravednost duboko je ukorijenjeno u religioznoj i pučkoj kulturi hrvatskog naroda. Postoji veliko bogatstvo različitih običaja, nekih zajedničkih svim Hrvatima, a nekih samo regionalno poznatih, koje je narod održavao ne samo za dan Uskrsa, nego i za vrijeme četrdesetodnevne korizme kao duhovne pripreme za Uskrs, a također i za potonje pedesetnice, sve do blagdana Duhova. U tom preobilju običaja, niz regula tiče se upravo pripremanja i blagovanja hrane. Tako je, na primjer,  općehrvatska narodno-crkvena tradicija blagoslov jela na Veliku subotu ili na sam Uskrs.

Nekoć se na blagoslov (posvećenje, svetenje) nosilo čim više toga jela, obično koji komad mesa (šunka, plećka), kruh, kakvo uskrsno pecivo ili kolač, obična ili šarana jaja, hren, sol, luk. Uskrsni ceremonijalni hljeb, pogača, pecivo ili kolač, ponekad regionalno specifičan, a ponekad poznat na širem području, obvezatni je dio hrvatskog uskrsnog jelovnika.

U Međimurju tako za Uskrs peku vuzmeni perec, ponegdje zvan i vrtanj. Karakterizira ga osobit oblik polumjeseca, po vanjskom rubu "narezuckan tako da budu čipke", zatim žuta boja jer je umiješen s više jaja, a također i ocaklina od smjese jaja i šećera. Peku se prigodni kolači: vuzmene gibanice od tankog vučenog tijesta s nadjevom od maka, sira, oraha, repe ili zelja. Kod Hrvata kajkavaca vuzmena gibanica može značiti i kolač od dizanog tijesta filan rožičkima, makom ili orasima. U Markuševcu se zove kuglin, u Čučerju zavijača (uskrsna gibanica).

U Remetincu peku kuglov z grozdjecima, u Turopolju vuzmeni kuglof, u Šćitarjevu je za uskršnje pecivo u obliku puža zabilježen naziv vrganja. Umjesto u okrugloj medenici ili kalupu za kuglof, kolač se može ispeći u kalupu u obliku srca, ukrasiti pletenicom od tijesta, premazati ocaklinom i eto svečanog vuzmenog srca. Tijesto za ovakve kolače u visokom kalupu obično se preklopi (premijesi) nekoliko puta, a prije pečenja kolač se obvezno premazuje otopinom šećera u vinu ili glazurom od jajeta i šećera, eventualno i malo masti ili ulja, tako da kolač dobije sjaj kao da je lakiran.

U podravskim selima župe Koprivnički Ivanec za Uskrs se, od pšeničnog brašna, mlijeka, mladinske masti, jaja i kvasca, pekao u okruglom kalupu takozvani zbornjak.  Nekoć su zbornjaki bili vrlo veliki jer su i družine (obitelji) bile mnogočlane. Po gornjoj plohi ukrašen je ptičicama, ružicama, zavojnicama od tijesta, a po obrubu se omota nazubljeni valjušak. Ne sadrži nikakav nadjev, a nakon posvećenja u crkvi jede se za doručak sa šunkom, jajima i hrenom.

Po drugim podravskim selima žene za Uskrs peku vuzmene pletenice. Pletu ih od tri do šest vrpci tijesta. Češće su digane, ali mogu biti i prke (bez kvasca). Duguljaste zovu štruce ili kite, a okrugle kovrtanj ili vrtanj. Kovrtanj mora imati "lepo prelo" (rupu u sredini). Po jedan kovrtanj nekoć je svaka kuća poklanjala župniku i pastiru. Pletene štruce, kovrtanje i srca prodavali su za Uskrs i podravski pekari. Osim velikih pletenica, pekla su se i mala peciva, osobito za djecu: male duguljaste pletenice, pletena srčeka, tičice, pereci.

Umjesto pletenica ili usporedo s njima, stale su žene za Uskrs peći i kuglofe nafilane "orehima, makom, rožičkima ili cvebama", nacifrane komadićima tijesta, pa i njih nositi na posvećenje. Podravke za Uskrs ispeku još i puno prkača, prkačeca, to jest sitnih kolačića izrezanih iz prhkog tijesta modlicama od lima (želescima) u obliku srčeka, ribica, zečeka. Ako su umiješeni sa salakalijom (licitarskom germom, amonijak-bikarbonatom), zovu se licitari.

Uskrsna pogača u Moslavini obično se ukrasi pletenicama, ptičicama, ružicama od tijesta i premaže emulzijom od jaja i brašna. Uobičajeno je još ispeći  kuglof s grožđicama, a za djecu perece u obliku osmice, pletenice, srca, krune ili kovrtanje.

I u Slavoniji susrećemo bogat uskršnji jelovnik, a osim šunke, ovdje se na blagoslov nose i kulin, kulinova seka, slanine od podvoljka. Sve se to jede s uskrsnom pogačom pečenom u visokom okruglom kalupu. U okolici Slavonskog Broda pogača se ukrasi golubom, suncem, mjesecom, palminom grančicom i ružom od tijesta. Na slavonskom uskrsnom stolu svakako će se naći bogato filane gužvare, pereci, a rese ga i prhki kolači iz modlica s orasima (pracne) i paprenjaci izrađeni uz pomoć drvenih kalupa s maštovito urezanim biljnim, životinjskim i geometrijskim motivima.

Uskrsni slatki kruh jadranskog područja je pinca, ponegdje još zvana vazmena pogača (Hrvatsko primorje) ili maslenica (u Istri), a u Dalmaciji češće zvana sirnica ili kvasnica. To je okrugli hljepčić  izrazito žute boje umiješen od bijelog brašna, jaja, mlijeka, šećera i masla kojem se prije pečenja po gornjoj strani zarežu tri reza od sredine prema dolje u tri smjera ili se zareže znak križa. Obično se ispeče više komada. Povetica ili povitica, kolač od slatkog tijesta s nadjevom od sira i jaja ili oraha i jabuka, također je omiljeni uskršnji kolač, ne samo u Istri i Primorju nego i u sjevernijem kontinentalnom području. Tradicija darivanja djece pecivom i ovdje je veoma važna. I opet su to pletenice, samo što su ove jadranske najčešće s umetnutim, upletenim jajetom, zvane jajarica, koluba, šišerica, a peku se i tići i pereci.

Bez obzira držite li se tradicije u pripremanju uskršnjeg kruha, peciva i kolača baš prema receptima vaših baka ili ste skloniji tome da isprobate i nešto drugo, mogućnosti su raznolike, a bilo koja od njih, ako je "umiješena" s ljubavlju, učinit će uskršnji stol svečanijim i sam Uskrs radosnijim.