Egzotične kuhinje

Kuhaj globalno, jedi lokalno!

Egzotična hrana

- Zanimljivost by coolinarika.com -

I Bog reče Noi: “Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem kao što vam dadoh zeleno bilje.” Naš svakodnevni ručak na drugom je kraju svijeta egzotična neobična predstava koju tamošnji ljudi ni u snu ne bi mogli zamisliti.

Dok istovremeno jedemo puževe, rakove, školjke, koje držimo vrhunskom hranom, skakavace, zrikavace, paukove i termite smatramo odvratnim.

Svijet je sve manji i manji, a putovanja nas mogu dovesti u situacije u kojima uistinu ne znamo što nam je u tanjuru. Možemo birati. Ili se zatvoriti u svoje ustaljene okvire, pa svugdje u svijetu naručivati nešto slično objedu svoje majke, ili se baciti u veličanstveni svijet okusa i mirisa. A taj svijet nije bezazlen, u tom su svijetu moguća svakojaka iznenađenja.

Neki od nas bi rekli da je gulaš od medvjeda ili puha egzotično jelo, a nije ga problem naći na jelovnicima Gorskog Kotara. Klokan se neko vrijeme mogao naći na karti jednog zagrebačkog restorana, ali pripremljen kao uobičajeni gablec nije oduševio posjetitelje, pa je, uz noja i krokodila, brzo nestao s naše restoranske scene. Egzotika je ipak negdje drugdje.

Sisavci a la carte

Pas, najbolji čovjekov prijatelj, vjerojatno se nikada neće naći na našim jelovnicima, ali Koreja nije daleko. Prodaja i kuhanje pasa u Koreji zabranjena je već od 1984. godine, za vrijeme priprema za Olimpijadu. Psi su kao jelo zabranjeni, ali se ipak progledava kroz prste. Za mnoge je tradicija važnija od zakona i jednostavno se ne žele odreći te poznate pikantne juhe od psa. Pas je u Koreji na četvrtom mjestu kao najtraženije meso, poslije svinjetine, govedine i piletine. U više od 6 000 restorana boshintang juhica je glavni specijalitet. Godišnje se pojede više od 8 500 tona pasetine, a 93 000 tona se prerađuje u medincinski tonik kaesoju.

Pas se jede (ili se jeo) u Kini i Vijetnamu, na pacifičkim otocima, Filipinima, kao i nekim dijelovima Afrike. Što je najgore, kod Aristotela postoje dokazi da su psa jeli i stari Grci. Ali nije bio hrana kojom bi se čovjek mogao pohvaliti. Pečeni pas, vjerojatno na gradelama, bio je poznat i preporučen kao određena dijetna hrana. Toliko o temeljima zapadne civilizacije.

Zanimljiv je podatak s otoka Sandwich da su pse za jelo hranili biljnom hranom, što pokazuje da je nesklonost ljudi prema mesožderima kao hrani široko rasprostranjena.

Od nama nezamislivih sisavaca, u Aziji se jede, naprimjer, šišmiš. Nema statističkih podataka koliko je to važna namirnica, ali tamošnji šišmiši, koji se hrane isključivo voćem, drže se za poslasticu.

Majmun nije raširena hrana. Jelo ga se u Centralnoj Americi i jugoistočnoj Aziji. Kad se spomene majmun, odmah se sjetimo one morbidne priče o restoranima s rupama u stolovima kroz koje se jede mozak živih majmuna. No, ta priča nema temelja u stvarnosti, i još je osamdesetih godina prošlog stoljeća razotkrivena kao neslana šala. Najgore je to što je ta priča vjerojatno nekome poslužila kao inspiracija da se i u stvarnosti prihvati sličnih recepata.

Štakori su bili česta hrana širom svijeta. Jedu se u Zapadnoj Africi i Tajlandu. Zapisano je da je krajem 19. stoljeća u Kini juha od štakora cijenjena kao juha od goveđeg repa u nas. Štakora jedu i Maori, starosjedioci Novog Zelanda. Postoje podaci da su se štakori jeli i u Europi, ali samo za vrijeme ratova i velike gladi.

Kukci, crvi i gusjenice

Kukci su vjerojatno najegzotičnija i nama možda najodbojnija hrana. Razlozi se logikom ne daju objasniti, jer istovremeno jedemo puževe, rakove, školjke, koje držimo vrhunskom hranom.
Kukci su vjerojatno najegzotičnija i nama možda najodbojnija hrana. A jedu ih na svim stranama svijeta i to od pamtivijeka.

Crve jedemo samo u trešnjama, a med kao da nisu proizvele pčele. Pčela je, zamislite, kukac!

A kukci se jedu na svim stranama svijeta i to od pamtivijeka. Jedu se u raznim fazama razvoja, kao jaja, larve, gusjenice... Jedu se vrlo različite vrste, od skakavaca, zrikavaca, cvrčaka, do pauka i termita. U Meksiku se veliki broj jela od kukaca drži specijalitetima. Ahauatle je jelo od jaja neke vodene bube, a revoltijo su jaja pomiješana s kokošjim jajima, tradicionalo božićno jelo.

U Nepalu je poznato jelo bakuti od larvi velikih pčela. Pustinjski skakavac bio je važan dio prehrane Bliskog Istoka. I stari Grci i Rimljani jeli su skakavce i cvrčke, ali to nismo od njih naslijedili. Naš zapadni svijet i dalje gaji predrasude prema kukcima. I ne samo prema njima.

Neizbježna Brigitte Bardot, zgranuta činjenicom da u 21. stoljeću jedu pse, poslala je pismo u Koreju. To je pismo posebno dirnulo i uvrijedilo kongresmena Kim Hong Shina, koji je sa 17 kolega potpisao peticiju da se ponovno dozvoli i legalizira meso pasa u restoranima. Brižitki je vratio pismo u kojem obašnjava da oni nisu barbari, da bi se psi svakako bolje tretirali da nisu ilegalni te da se on, kao Koreanac, često pitao kakvi su to Francuzi ljudi kad jedu konje i puževe.

Kampiranje

Gozba pod vedrim nebom