Povijest pizze

Gotova mora biti ravnomjerno ispečena, mirisna, ne previše hrskava i s jasno istaknutim bijelim rubom.

Pizza je bez sumnje jedno od najomiljenijih malih jela na svijetu, a najvjerojatnije je i najstariji fastfood obrok na svijetu. Pizze su se u Italiji još u 17. i 18. stoljeću naveliko prodavale na ulicama i u pekarama te blagovale u svako doba dana.

Iako su ih u Americi dugo jeli samo doseljeni Talijani, nakon Drugog svjetskog rata pizze su na juriš osvojile nepca i srca svih Amerikanaca te postale njihovim nacionalnim jelom.

Pizze su i najpopularnije jelo na svijetu, pa ne čudi što se 9. veljače slavi međunarodni dan pizza.

Povijesni počeci pizze

Preteča današnje pizze, okrugla, plosnata lepinja, blagovala se u prastara vremena na području Babilona, Egipta i ostalih drevnih kultura. Doduše, tadašnja je pizza više sličila piti, tradicionalnom kruhu koji je i danas popularan u Grčkoj i zemljama srednjega istoka.

Poslije, najprije u antičkoj Grčkoj, a potom i u Rimu, povelika okrugla lepinja od brašna i vode počinje sve više sličiti pizzi. Prelijeva se maslinovim uljem i oplemenjuje mediteranskim travama i češnjakom.

U predrenesansnom razdoblju preteča pizze popularna je i podno Vezuva, u pokrajini Campagni i gradu Napulju u kojem su se odigrali i gotovo svi najvažniji događaji iz povijesti najomiljenijeg jela na svijetu. U tom su se području pizzom najprije sladili siromašni seljaci i pučani, koji su joj uz maslinovo ulje, aromatične trave i češnjak počeli dodavati slaninu i sir.

U 16. stoljeću, nakon otkrića Amerike, zahvaljujući Španjolcima, Talijani su upoznali rajčicu i shvatili da uopće nije otrovna kako se to mislilo te su se mnogo prije od ostatka Europe zaljubili u njezin okus.

Naravno, u Napulju i okolici odmah su je počeli stavljati na pizzu, poboljšavajući tako njezin okus. U 18. stoljeću pizzi počinju dodavati i specifičan sir mozzarellu koji se dobivao od mlijeka bivola.

U 17. i 18. stoljeću pizze se već naveliko prodaju po ulicama, a one iz pokrajine Campagna, zahvaljujući rajčici, a poslije i mozzarelli, slove kao najbolje u Italiji.

U 19. stoljeću postaju toliko popularne da se 1830. godine u Napulju otvara i prva pizzeria na svijetu "Antica Pizzeria Port’ Alba" koja u istoimenoj ulici na kućnom broju 18 posluje i danas.

Prva pizza - Margherita

U istom je gradu 1889. godine prvi put ispečena i najpoznatija pizza na svijetu, pizza Margherita, koju mnogi Talijani smatraju jedinom pravom pizzom. Nastala je povodom posjeta kralja Umberta i kraljice Margherite.

Preteča današnje , okrugla, plosnata lepinja, blagovala se u prastara vremena na području Babilona, Egipta i ostalih drevnih kultura.

Pizzaiol, majstor za pečenje pizza, Rafaele Espozito, kojega mnogi nazivaju i ocem pizze, osmislio je patriotsku pizzu koja je i svojim izgledom i okusom oduševila kraljevski par, a posebno kraljicu koja joj je darovala svoje ime. Pizzu je nadjenuo nadjevima u bojama zastave, crvenom rajčicom, svježim zelenim bosiljkom i bijelim sirom mozzarellom.

Potkraj 19. stoljeća pizza postaje sve popularnija. Nadijeva se rajčicom, češnjakom, slanim inćunima, gljivama, maslinama, kobasicama i sirom, prodaje se i konzumira tijekom cijelog dana, za doručak, ručak i večeru te tako postaje prvo fastfood jelo u povijesti.

U to vrijeme, zahvaljujući talijanskim emigrantima, pizza dospijeva i u Ameriku. Doseljenici Talijani najprije je mijese, nadijevaju i peku samo za vlastite potrebe u lokalnim pekarama uz naknadu za peć i drva, a nakon što su se udomaćili, početkom 20. stoljeća otvaraju i vlastite pekare i pizzerije, tako da je prva pizzeria otvorena 1905. godine u New Yorku.

Unatoč tomu, pizza je u Americi, jednako kao i u Francuskoj, Engleskoj i Španjolskoj, postala popularna tek nakon Drugog svjetskog rata.

Zaštita autentičnosti pizza

Da bi se zaštitila autentična pizza, u Napulju djeluje organizacija "Verace Pizza Napoletana".

Prema strogim pravilima ove stručne asocijacije, izvorna pizza mora biti načinjena isključivo od brašna, prirodnog kvasca, soli i vode, mora se mijesiti rukom ili strojem koji se ne zagrijava te oblikovati isključivo rukom do propisanih 30 cm u promjeru.

Pizza se potom mora položiti na kameno dno ozidane peći od opeka koja se prethodno satima loži isključivo drvima da bi se postigla temperatura preko 300°C.

Gotova pizza mora biti ravnomjerno ispečena, mirisna, ne previše hrskava i s jasno istaknutim bijelim rubom.