Južna Amerika

Kulinarstvo Južne Amerike pod utjecajem je američkih domorodaca, ali i afričkim, europskim i azijskim utjecajem. Uz obilje različitosti, kuhinje Južne Amerike imaju i zajedničke odlike.

Južna Amerika

Uz obilje različitosti, kuhinje Južne Amerike imaju i zajedničke odlike. Jela su na bazi kukuruza i krumpira, a obilato se jedu žitarice, riža, tortilje, različite vrste graha, korjenasto povrće, orašasti plodovi i sjemenke.

Podravka International USA Inc.

300 E 34 Street # 21 C,
New York, N.Y. 10016
SAD

Kontakt osoba:
Domagoj Kero, Direktor poduzeća
tel: +1 212 2042 484
fax: +1 212 2042 485

Centrala
Podravka d.d.
Ante Starčevića 32
48000 Koprivnica
Hrvatska

Kontakt osoba:
Dalibor Toth, Direktor
Tržište SAD, Kanada i Južna Amerika
tel: +385 48 651 556

Geografski položaj

Južna Amerika je svojim većim dijelom smještena u tropskom pojasu.
Na zapadu graniči s Tihim oceanom, na sjeveru i istoku s Atlantskim oceanom, a na sjeverozapadu sa Sjevernom Amerikom. Na južnoameričkom teritoriju od 17 840 000 km² prema podacima iz 2005. g. živi 371 000 000 stanovnika u 12 država.

Panamski kanal povezuje Južnu Ameriku sa Sjevernom. Južna Amerika dom je i impresivnoj rijeci Amazoni, planinskom lancu Anda, pustinji Atakama, prašumi Amazone i drugim prirodnim atrakcijama.

Povijesni utjecaj

Argentina je jedan od najvećih svjetskih proizvođača hrane. Meso, posebice govedina, pšenica, kukuruz i grahorice nalaze se na vrhu njene proizvodne liste.

Najstariji poznati obitavatelji Južne Amerike su Valdivi (Valdivianos) na jugoistočnoj obali Ekvadora. 1494. g. Portugalci i Španjolci otkrivaju novu zemlju - Južnu Ameriku i dijele je među sobom. Sredinom 16. stoljeća osvajači su nemilice eksploatirali prirodne resurse i stanovništvo Južne Amerike. Iz političkih i ekonomskih razloga osvajači su doveli i afričke robove kako bi ih zajedno s domorocima iskorištavali za rad na plantažama šećera i u rudnicima.

Tenzija između kolonijalne Europe i autohtonog stanovništva te odbjeglih robovima raste sve do 19. stoljeća kada uz nekoliko iznimki stječu slobodu. Hladni rat, unutarnji nemiri i zaduženost zabilježile su 20 stoljeće. Na 3. južnoameričkom summitu krajem 2004. g. predstavnici 12 južnoameričkih država najavili su namjeru osnivanja Unije južnoameričkih zemalja po modelu Europske unije. Prema nekim najavama i zapažanjima to će biti moguće 2019. godine.

Karakteristike kuhinje

Kuhinja Južne Amerike je pod utjecajem američkih domorodaca, ali i afričkim, europskim i azijskim utjecajem.

Upravo je Južna Amerika domovina krumpira, rajčica, graha i drugih vrijednih namirnica bez kojih bi današnje svjetske kuhinje bile nezamislive. Krumpiri, čili i grahorice uzgajane su na visoravnima uz Amazonu. Od davnina je poznata i manioka, koja je i danas ostala temelj južnoameričke prehrane.
Dva su hranom najbogatija predjela Južne Amerike: dolina rijeke Amazone i obalni pojas Tihog oceana koji stanovništvo opskrbljava morskim plodovima.

Uz obilje različitosti regionalnih kuhinja, kuhinja Južne Amerike ima i zajedničke odlike. Jela su na osnovi kukuruza i krumpira, a obilato se jedu žitarice, riža, tortilje, različite vrste graha, korjenasto povrće, orašasti plodovi i sjemenke. Uz obilje lokalnog povrća, voće i začina, obroci sadrže vatrene začine poput čilija.
Južna Amerika je vrlo raznolika zemlja, a ta raznolikost ogleda se i u kuhinji.

Argentina

Uz jake španjolske, francuske i talijanske utjecaje argentinska kuhinja se ponešto razlikuje od ostalih južnoameričkih kuhinja. Ne možemo govoriti o argentinskoj kuhinji bez spomena 2 najutjecajnija pravca. Jedan je urban i pod utjecajem globalizacije, a drugi ruralan i tradicionalan.

Argentina je jedan od najvećih svjetskih proizvođača hrane. Meso, posebice govedina, pšenica, kukuruz i grahorice nalaze se na vrhu njene proizvodne liste.
Kruh iz bijelog brašna nezaobilazan je prilog na stolu, dulce de leche, empanada tipična su argentinska jela. Meso s roštilja, asado - grillani odrezak, steakovi, dio su argentinske kulinarske ostavštine, zajedno s chorizom - svinjskim kobasicama, morcillama - krvavicama i drugim mesnim specijalitetima.

S odrescima i chorizom se najčešće servira chimichurri - umak sa začinskim biljem i čilijem. Empanadas s mesom, sirom, slatkim kukuruzom i drugim punjenjima začini su partyja i piknika duž cijele Argentine.
Povrće i salate važan su dio argentinske kuhinje. Krumpiri, rajčice, luk, salata, patlidžani, tikvice vrlo su visoko na argentinskoj ljestvici namirnica.
Yerba mate je nacionalno piće Argentine, a piju se još vino, čaj i kava.

Čile

Na izvornu čileansku kuhinju ponajviše je utjecao dolazak Španjolaca u 16. stoljeću. Daljnje europsko naseljavanje, posebice talijansko i njemačko te kasnije i francusko ostavilo je traga na čileanskoj kuhinji.

Upravo je Južna Amerika domovina krumpira, rajčica, graha i drugih vrijednih namirnica bez kojih bi današnje svjetske kuhinje bile nezamislive.

U Čileu se neke vrste voća i povrća uzgajaju i izvoze već godinama: masline, kukuruz koji je bio sastavni dio prehrane još i drevnim kulturama Majama, Inkama i Astecima, krumpir kao sastavni dio brojnih jela.

Morski plodovi su temeljne namirnice čileanske kuhinje, što ne čudi obzirom na širok obalni dio i položaj zemlje: bakalar, rakovi, oštrige, škampi, jastozi, jegulje, losos, tuna i drugi morski plodovi nerijetko završavaju na čileanskom tanjuru.

Uz bok čileanskoj kuhinji je i poezija - iz pisanja o hrani ne možemo izostaviti poznatog, često i hranom nadahnutog čileanskog pjesnika Pabla Nerudu.

Brazil

Kuhinju Brazila oblikovali su uz njene izvorne elemente Portugalci, Talijani, Španjolci, Nijemci, Libanonci, Japanci i ostali.
Namirnice poput kikirikija, palme, manioke, jama i drugog korijenskog povrća, tropskog voća i obilja riba sastavni su dio kuhinje sjevernog Brazila. Nešto avangardniji odabir bit će krokodilovo meso, a skriva se iza imena specijaliteta Picadinho de Jacaré.
Na sjeveroistoku prositre se plodna obalna ravnica gdje uspijevaju tropske kulture, rasprostiru se plantaže kakaa i šećerne repe. Kokos, tropsko voće poput manga, papaje, guave, passionfruita, ananasa. Spomenuti se moraju morska jela poput vatape i moqueca koja koriste palmino ulje.
Uobičajena slika unutrašnjosti sjeveroistoka Brazila su veliki stočarski rančevi. Pod utjecajem Indijaca, Afrikanaca i Portugalaca spravljaju se specijaliteti od lokalnih namirnica. Osnovne namirnice su riža i grah, kukuruz, meso sušeno na suncu, manioka i drugo.

Na zapadu Brazila nalaze se prerije i savane, a smjestila se i poznata lovačka i ribolovna regija Pantal. Riba, svinjetina i govedina, manioka, pequi (voće), kukuruz i riža tipične su kulture te regije.

Jug zemlje je industrijsko središte Brazila, a njegova kuhinja se često smatra tipičnim predstavnikom brazilske kuhinje. Svinjetina, grahorice, riža, kukuruz, sir, kobasice, manioka, pržena jaja i banane kriju se u kombinacijama pod egzotičnim imenima. Feijoada je brazilsko nacionalno jelo iz mesa i crnog graha. Pizza i sushi dio su globalnog kolaža koji na jugu Brazila prelazi okvire nacionalnih restorana i jede se kao kulinarski mainstream. Osebujna primjena pizze očituje se i u njenim nadjevima: džemu od guave, piletini, čokoladi, banani i cimetu te dodacima: ketchupu i majonezi. Moqueca Capixaba jelo je od ribe i rajčice, a farofa iz pržene manioke s malim količinama svinjetine, lukom, tvrdo kuhanim jajima. Chouriço je kobasica malo manje ljuta od choriza, a tu je i nama dobro poznata palenta. Europski doseljenici su u brazilsku kuhinju ovog dijela zemlje uvezli vino, lisnato povrće i mliječne proizvode.